Sitonija — koje mesto izabrati, plaže i šta videti

Sitonija je drugi prst Halkidikija i suprotnost prvom: manje naselja, više borove šume, uvale sa belim stenama i voda kroz koju se vidi dno. Bira je onaj kome je more važnije od šetališta, uz spremnost da se do prodavnice ili taverne ponekad vozi. Sezona traje od juna do sredine septembra, a najlepši deo obale je onaj bez ijednog hotela. Kako se stiže iz Srbije i koliko košta, stoji na strani kombi prevoz Srbija → Grčka.
Kada ići na Sitoniju
Jun je najbolji odnos svega: voda se zagrejala, dan je najduži, a uvale su prazne i posle deset ujutru. Cene noćenja su niže nego u julu, a kampovi i sobe se nalaze i na kratak rok.
Jul je pun i vreo. Sve radi, ali se popularne plaže poput Karidija i Kavourotripesa popune do podneva, a parking uz njih je ograničen. Ko dolazi u julu, na plažu kreće rano.
Avgust je vrhunac: najtoplije more u godini i najviše ljudi. Sitonija to podnosi bolje od Kasandre, jer su uvale razbacane, ali se u velikim mestima oseti. Posle sredine avgusta deo domaćih gostiju se povlači.
Septembar je za mnoge idealan. Prve dve nedelje imaju letnje temperature, more je i dalje toplo, a plaže su poluprazne. Od sredine meseca deo taverni i kampova zatvara, pa se pre rezervacije proverava da li objekat radi.
Maj i oktobar su za obilazak: Parthenonas (Partenonas), Toroni, Porto Kufo i staze na Itamosu su tada najlepši, bez vreline koja obilazak čini mukom.
Vetar je važniji nego na Kasandri. Kada duva sa severa, istočna obala prema Svetoj gori dobija talase, a zapadna, prema Toronejskom zalivu, ostaje mirna. Poluostrvo je šire nego Kasandra, pa prelazak sa jedne strane na drugu traje dvadesetak do tridesetak minuta — i dalje isplativo kada je more uzburkano.

Koje mesto na Sitoniji izabrati
Poluostrvo se obilazi u krug; idemo od severozapada, niz zapadnu obalu do rta, pa nazad istočnom stranom.
Metamorfosi je prvo mesto iz pravca Soluna: borova šuma koja izlazi na sitan pesak, dugačka plaža i mirno naselje bez noćnog programa. Zgodno za porodice koje ne žele da voze dublje u poluostrvo.
Nikiti je kapija i najveće mesto Sitonije. Ima dva dela — šetalište uz dugu plažu i staro selo od kamena na padini iznad. Tu su najveći marketi, apoteke i banke na poluostrvu, pa je praktičan kao baza i za goste bez automobila. Poznat je i po pčelarstvu.
Neos Marmaras je najživlje mesto: amfiteatralno se spušta do dve uvale i ribarske luke, ima marinu, šetalište sa tavernama i najviše barova. U susedstvu je i veliki hotelski kompleks sa vinarijom, a iza mesta se diže planina Itamos.
Toroni je dva kilometra sitnog peska sa ostacima antičkog grada i tvrđave Likitos na rtu. Mirno mesto sa plićakom uz obalu i tavernama uz samu plažu — jedan od najboljih izbora za porodice na ovoj strani — ceo vodič je na strani Toroni — plaža, antička Torone i gde odsesti.
Porto Kufo, nekoliko kilometara južnije, najzaklonjenija je prirodna luka na Halkidikiju: ulaz među stenama je toliko uzak da se sa mora jedva vidi. Ribarsko mesto sa nekoliko taverni, mirnim kupanjem uz stene i pogledom koji se pamti.
Kalamitsi, kod nas i Kalamici, uvala je na jugoistoku sa dve plaže razdvojene rtom, ostrvcima pred obalom i vodom kroz koju se vidi svaki kamen. Kultno mesto kampera i ronilaca; sadržaja gotovo da nema, i to je razlog dolaska — detaljnije na strani Kalamitsi — uvale, bistra voda i gde odsesti.
Sarti drži najširi pesak istočne obale i pogled pravo na Svetu goru. Živo je, ali opuštenije od Neos Marmarasa: šetalište sa tavernama, sportovi na vodi i izleti brodom uz atonsku obalu — zaseban vodič je na strani Sarti — šta videti, plaže i kako doći iz Beograda.
Vourvourou, kod nas često i Vurvuru, jeste zaliv sa arhipelagom od devet ostrvaca, plitkom i toplom vodom i plažom Karidi sa belim peskom. Barke se iznajmljuju bez dozvole, pa se ostrva obilaze samostalno — to je ono po čemu se mesto razlikuje od svih ostalih — detaljnije na strani Vourvourou — ostrva, plaža Karidi i gde odsesti.
Ormos Panagias je mala luka na severoistoku iz koje ujutru polaze brodovi ka Svetoj gori. Nekoliko taverni, kapela nad zalivom i mirna obala bez velikih objekata.
Uz njih idu i manja mesta koja se retko nađu u planovima: Sikija (Sykia) u zaleđu istočne obale, Agios Nikolaos iznad Vourvouroua i Parthenonas, kameno selo na padini Itamosa iznad Neos Marmarasa, obnovljeno pošto je decenijama bilo napušteno.
Kako izgleda vožnja oko poluostrva
Sitonija je duža i šira od Kasandre, a put oko nje je jedan od najlepših na Halkidikiju. Kreće od Nikitija, prati zapadnu obalu preko Neos Marmarasa i Toronija do rta na jugu, pa se vraća istočnom stranom kroz Sarti i Vourvourou.
Ceo krug je oko sto kilometara i bez zaustavljanja traje blizu tri sata, jer put stalno vijuga, penje se na grebene i spušta u uvale. Sa zaustavljanjima za kupanje i ručak, to je pun dan — i vredi ga odvojiti bar jednom.
Nekoliko stvari koje putnike iznenade: glavni put često ide visoko iznad mora, pa se do plaža silazi bočnim putevima, ponekad makadamom. Nema osvetljenja van naselja, pa se noćna vožnja po uskim deonicama izbegava. I razdaljine su veće nego što izgledaju — od Nikitija do Sartija ima skoro sat vožnje, iako na karti deluje blisko.
Za obilazak je najbolje krenuti rano ujutru, obići južni deo dok nije vrelo, ručati u Porto Kufu ili Toroniju i vratiti se pred zalazak, kada svetlo pada na uvale istočne obale.
Kakve su plaže na Sitoniji
Sitonija je poluostrvo uvala, a ne dugih obala. To znači da se plaža bira svakog dana iznova i da se do najlepših vozi.
Karidi kod Vourvouroua — beli pesak, glatke stene i plićak; najfotografisanija plaža poluostrva i leti najpunija.
Kavourotripes (Orange beach) južno od Sartija — niz malih uvala među belim stenama, sa vodom nestvarne boje. Prilaz je makadamom, a parking se popuni rano.
Toroni — najduži peščani potez sa postepenim ulazom; najpogodnija za decu na celoj Sitoniji.
Kalamitsi — dve uvale, pesak i stene, najbistrija voda za masku i ronjenje.
Trani Ammouda i Agios Ioannis kod Nikitija — plićak, borovina i lak prilaz; dobre za porodice bez vozila.
Lagomandra i Paradisos kod Neos Marmarasa — uređene plaže sa sadržajem, ležaljkama i sportovima na vodi.
Azapiko, Kalogria i Tigania — manje uvale između Sartija i Kalamitsija, za one koji beže od svih.
Ležaljke se plaćaju na uređenim delovima; na divljim uvalama nema ni ležaljki ni hlada, pa se nosi suncobran i voda. Obuća za vodu je na Sitoniji korisnija nego na Kasandri, jer su ulazi često kameniti.

Sport, ronjenje i šta se radi uveče
Ronjenje i maska. Sitonija je najbolji deo Halkidikija za podvodno razgledanje: stenoviti ulazi, bistra voda i uvale sa dnom koje se vidi i na nekoliko metara. Ronilački centri rade u Neos Marmarasu i Sartiju.
Barka bez dozvole. U Vourvourou i Sartiju se iznajmljuju manje barke sa motorom za koje po grčkim propisima nije potrebna dozvola; njima se obilaze ostrva Dijaporosa i uvale do kojih se kopnom teško stiže.
Sportovi na vodi. Lagomandra, Paradisos i plaža u Sartiju imaju daske, kajake i skutere; ponuda je manja nego na Kasandri.
Pešačenje. Staze na Itamosu i put do Parthenonasa su najpristupačniji; za oba je najbolje rano jutro.
Uveče. Neos Marmaras i Sarti imaju šetalište i barove koji rade do kasno; u ostalim mestima se veče svodi na tavernu i šetnju uz more. Ko traži noćni život kakav ima Pefkohori, biraće Kasandru.
Šta videti i raditi na Sitoniji
Krstarenje uz Svetu goru kreće iz Ormos Panagije, Sartija i Vourvouroua. Plovi se uz atonsku obalu odakle se manastiri vide sa mora; iskrcavanje nije moguće. Traje pola dana i najtraženiji je izlet.
Vožnja oko poluostrva je doživljaj za sebe: put se penje i spušta uz obalu, sa vidikovcima na svakom zavoju. Ceo krug od Nikitija preko Sartija i Toronija nazad traje oko tri sata bez zaustavljanja — a sa zaustavljanjima ceo dan.
Parthenonas je kameno selo iznad Neos Marmarasa, sa pogledom na zaliv i nekoliko taverni. Popodnevni izlet koji izgleda kao da je iz drugog veka.
Itamos, planina u sredini poluostrva, ima staze kroz borovu šumu i vidikovce sa kojih se vide oba zaliva istovremeno.
Antička Torone i tvrđava Likitos — ostaci grada koji se pominje još kod Tukidida, na rtu iznad plaže.
Vinarije u zaleđu Neos Marmarasa rade degustacije sa pogledom na more; kraj je poznat po domaćim sortama.
Iznajmljivanje barke u Vourvourou — za obilazak arhipelaga Dijaporos nije potrebna dozvola, pa se ostrva i skrivene uvale obilaze bez vodiča.
Sitonija ili Kasandra — kako presuditi
Ovo je pitanje koje se najčešće postavlja pred rezervaciju, pa evo ga razloženo po onome što stvarno pravi razliku.
Voda. Sitonija je bistrija, jer su obale stenovitije i dno brže dobija dubinu. Kasandra ima duže peščane plaže i duži plićak, pa je voda toplija, ali manje prozirna.
Sadržaj. Kasandra ima šetališta, akvaparkove, veći izbor taverni i prodavnica u svakom mestu. Sitonija ima manje objekata i veće razmake između njih.
Prevoz. Na Kasandri se može ceo odmor provesti bez vozila. Na Sitoniji se bez vozila ostaje vezan za jedno mesto i jednu plažu.
Gužva. U julu i avgustu obe su pune, ali se na Sitoniji gužva razliva po uvalama, dok se na Kasandri koncentriše na šetalištima.
Cena. Slične su, uz to da Sitonija ima jeftiniju kamp ponudu, a Kasandra više smeštaja u srednjoj klasi.
Deca. Sa bebom i malim detetom Kasandra je praktičnija. Sa decom koja plivaju, Sitonija je zanimljivija.
Vožnja iz Srbije. Sitonija je nešto dalja — razlika je oko pola sata do sat vremena, u zavisnosti od mesta.
Ako i dalje ne možete da presudite: prvi put uzmite Kasandru, drugi put Sitoniju. Većina gostiju koja se vrati na Halkidiki tako i uradi.
Koliko dana i kakav plan
Sedam noćenja je taman: dva dana za mesto u kojem ste odseli, dva za obilazak uvala na svojoj obali, jedan za krug oko poluostrva, jedan za krstarenje uz Svetu goru i jedan za odmor pred put.
Plan dana koji radi: na plažu do devet, jer se posle deset parking uz popularne uvale popuni; ručak i pauza u smeštaju kroz vrelinu; ponovo more posle četiri; večera posle osam.
Za deset i više dana vredi promeniti bazu: nekoliko dana na istočnoj obali (Sarti, Vourvourou) i nekoliko na zapadnoj (Toroni, Neos Marmaras). Razlika u karakteru mora i mesta je dovoljno velika da se isplati.
Sitonija sa decom, u paru i u grupi
Sa decom biraju se mesta sa plićakom i sadržajem u naselju: Toroni, Metamorfosi, Nikiti i Vourvourou. Divlje uvale su lepe, ali bez hlada, toaleta i prodavnice, pa sa malom decom traže pripremu.
U paru je Sitonija u prednosti nad Kasandrom: Kalamitsi, Porto Kufo, Parthenonas i uvale južno od Sartija daju mir i prizore kakve veća letovališta nemaju.
U grupi su Neos Marmaras i Sarti najpraktičniji — najviše smeštaja, taverni i barova, i najkraće razdaljine do plaža sa sadržajem.
Sa tinejdžerima rade Sarti i Neos Marmaras, jer imaju šetalište, sportove na vodi i društvo; izolovane uvale im brzo dosade.
Sitonija van sezone
Jun je pun života, ali bez gužve; sve radi, cene su niže.
Septembar do sredine meseca gotovo je kao avgust, a posle toga poluostrvo se prazni — deo kampova i taverni na jugu zatvara.
Maj i oktobar su za obilazak, staze i fotografiju; kupanje je za otpornije.
Zimi Sitonija miruje. Otvoreno je samo nekoliko objekata u Nikitiju i Neos Marmarasu, a putevi ka uvalama su prazni.
Gde odsesti na Sitoniji
Bez automobila — Nikiti, Neos Marmaras ili Sarti. Sve ostalo traži prevoz, jer su plaže i prodavnice razdvojene.
Sa decom — Toroni, Metamorfosi, Vourvourou; plićak i mirno more, uz osnovni sadržaj u mestu.
Za mir — Kalamitsi, Porto Kufo, Azapiko; malo objekata, malo ljudi, mnogo mora.
Za izlaske — Neos Marmaras i Sarti.
Za najnižu cenu — kampovi uz uvale i sobe u zaleđu; Sitonija ima najrazvijeniju kamp ponudu na Halkidikiju, sa mestima uz samu vodu.
Smeštaj je pretežno u apartmanima, sobama i kampovima; velikih hotelskih kompleksa ima malo i uglavnom su na zapadnoj obali. Za grupu ili porodicu apartman sa kuhinjom izlazi povoljnije, tim pre što su taverne u malim mestima udaljene.
Ostrva i uvale do kojih se stiže samo sa mora
Deo najlepšeg dela Sitonije nema pristup kopnom, i baš to je razlog zbog kog se ovde iznajmljuje barka.
Dijaporos je najveće ostrvo arhipelaga pred Vourvourouom, sa nekoliko uvala u kojima je voda plitka i tirkizna. Obilazi se za pola dana, sa zaustavljanjem za kupanje i ručak u nekoj od uvala.
Manja ostrva arhipelaga — svako ima svoju plažicu i zaklon od vetra, pa se bira prema tome sa koje strane tog dana duva.
Uvale južno od Sartija se sa mora vide kao niz belih zareza u steni; kopnom se do većine stiže makadamom, a do nekih uopšte ne.
Porto Kufo iz ugla mora izgleda potpuno drugačije nego sa kopna — ulaz u luku je toliko uzak da se čini kao da brod ulazi u pukotinu u steni.
Ako ne želite da sami vozite barku, iz Vourvouroua i Sartija polaze i organizovani izleti sa vodičem, ručkom i zaustavljanjima za kupanje.
Hrana i cene na Sitoniji
Riba je ovde bolja i svežija nego na Kasandri, jer mesta i dalje žive od ribarstva — Porto Kufo, Ormos Panagias i Sarti imaju taverne u kojima se ulov donosi pred goste. Uz to idu meze, hobotnica na žaru, girice i domaće vino iz bureta.
Cene su u proseku slične kasandrijskim, ali su razlike unutar poluostrva veće: uz popularne plaže i u Neos Marmarasu se plaća više, u Sikiji, Toroniju i selima u zaleđu osetno manje.
Za kupovinu: najveći izbor je u Nikitiju, zatim u Neos Marmarasu i Sartiju. U manjim mestima rade prodavnice sa osnovnim namirnicama, pa se veća kupovina radi na početku boravka.
Kako se stiže do Sitonije
Do Sitonije se iz Srbije stiže preko Tabanovaca, auto-putem kroz Severnu Makedoniju i grčkim prelazom Evzoni. Posle granice se zaobilazi Solun i ulazi na Halkidiki; Sitonija je drugi prst, pa je vožnja od granice nešto duža nego do Kasandre.
Sopstvenim automobilom je na Sitoniji najkorisnije, jer se uvale obilaze same. Plaćaju se gorivo, putarine u tri zemlje i celodnevni umor.
Autobusom se putuje ceo dan uz presedanje, a od stanice do smeštaja ostaje taksi — na Sitoniji je to nezgodnije nego drugde, jer su naselja razbacana.
Avionom do Soluna, pa transferom; brzo, ali sezonski i sa dodatnim prevozom na kraju.
Kombijem od vrata do vrata vozilo dolazi na adresu u Srbiji, vozi noću i ostavlja putnike ujutru pred smeštajem, bez presedanja i pretovaranja prtljaga. Takse i putarine su unutar dogovorenog iznosa. Cene po polaznom gradu i destinaciji stoje u cenovniku kombi prevoza za sve destinacije, a pojedinačne relacije, na primer minibus prevoz Beograd – Sarti, imaju svoje strane sa kilometražom i vremenom vožnje.
Unutar poluostrva autobuske linije povezuju Nikiti, Neos Marmaras i Sarti sa Solunom, ali su ređe nego na Kasandri i ne pokrivaju uvale.
Za putnike iz južne Srbije — Niša, Vranja i Leskovca — put je kraći nego iz Beograda, jer se na rutu izlazi južnije. Tačna kilometraža i vreme vožnje po polaznom gradu stoje na stranama pojedinačnih destinacija, na primer prevoz putnika Beograd – Vourvourou; iznos po putniku stoji na strani minibus prevoz Beograd – Vourvourou — cena.
Šta poneti na Sitoniju
Zbog karaktera poluostrva, spisak je nešto drugačiji nego za mesta sa uređenim plažama.
Suncobran ili senilo — na divljim uvalama nema hlada posle deset ujutru, a borovi ne pokrivaju plažu svuda.
Obuća za vodu — za stenovite ulaze i zbog ježeva; najvažnija stavka na spisku.
Frižider-torba — do prodavnice se često vozi, pa se voda i hrana nose na plažu.
Maska i disalica — Sitonija je jedno od retkih mesta gde se to zaista koristi svakog dana.
Gotovina u sitnim apoenima — kantine na uvalama i male taverne uglavnom nemaju karticu.
Rezervni ključ i torba za dokumenta — na uvalama se često parkira dalje od plaže, pa se stvari nose sa sobom.
Praktični saveti za Sitoniju
Gorivo. Pumpe su u većim mestima; na jugu poluostrva su retke, pa se rezervoar puni na vreme.
Makadam. Do najlepših uvala vodi zemljani put — prohodan je i za obično vozilo, ali se vozi sporo, a posle kiše postaje klizav.
Obuća za vodu. Na kamenitim ulazima i zbog ježeva, obavezna, naročito za decu.
Hlad. Divlje uvale nemaju ni suncobrane ni bar; suncobran, voda i hrana se nose sa sobom.
Parking. Uz popularne plaže je ograničen i popuni se pre podneva. Rani polazak rešava i parking i gužvu.
Bankomati. U Nikitiju, Neos Marmarasu i Sartiju; u manjim mestima ih nema, a taverne i ležaljke često primaju samo gotovinu.
Sunce i vetar. Vetar vara — dok duva, koža ne oseti da gori. Faktor 30 i više, kapa i voda su obavezni.
Roming. Grčka je u Evropskoj uniji, pa važi tarifa vašeg operatera za EU, a ne balkanski sporazum.
Izleti van poluostrva
Solun je na sat i po do dva vožnje sa severa Sitonije: Bela kula, vizantijske crkve pod Uneskovom zaštitom, čaršija i najbolja hrana u okolini. Ide se rano, jer je popodnevna vrelina u gradu teža nego na obali — više na strani Solun — šta videti, gde odsesti i kako doći iz Beograda.
Ouranopolis i treći prst — put ka Svetoj gori vodi kroz mesta koja retko ko planira, a imaju kule iz srednjeg veka i mirne plaže. Do Ouranopolisa se iz Vourvouroua stiže za manje od sat vremena.
Petralona pećina u zaleđu Halkidikija, sa dvoranama stalaktita i nalazom praistorijske lobanje — dobra zamena za dan kada more nije za kupanje.
Stagira i Olimpijada na istočnoj obali Halkidikija: rodno mesto Aristotela kao arheološki park uz more i kameno selo sa bistrom vodom.
Vinski put u zaleđu — vinarije oko Neos Marmarasa i u pravcu Poligirosa (Polygyros) rade degustacije uz najavu, najčešće u popodnevnim satima kada vrelina popusti.
Česte greške na Sitoniji
Dolazak bez automobila u malo mesto. U Kalamitsiju ili Porto Kufu bez vozila se brzo ostaje bez opcija.
Kasni polazak na plažu. Karidi i Kavourotripes se popune do podneva, uz parking na koji se čeka.
Očekivanje kasandrijskog sadržaja. Sitonija nema šetališta sa tezgama i akvaparkove. Ko to traži, biraće pogrešno poluostrvo.
Potcenjena razdaljina. Od Nikitija do Sartija se vozi skoro sat, po vijugavom putu. „Sitonija” nije jedno mesto.
Kupanje bez obuće na stenama. Ježevi su realan problem, naročito za decu.
Ukratko — kako izabrati
Ako hoćete najbistriju vodu i spremni ste da vozite: Kalamitsi, Kavourotripes, Karidi.
Ako putujete sa decom: Toroni, Metamorfosi, Vourvourou.
Ako hoćete sadržaj i izlaske: Neos Marmaras ili Sarti.
Ako ste bez automobila: Nikiti, jer ima sve u mestu.
Ako tražite mir po najnižoj ceni: kampovi i sobe u uvalama južno od Sartija.
